Foto: RTV Bap

Međunarodni dan knjige za decu (International Children's Book Day — ICBD) obeležava se 2. aprila.

Ustanovljen 1967. godine na osnovu odluke Uneska, kako bi se deci slala poruka o magiji književnog nadahnuća i važnosti razvijanja ljubavi prema pisanoj reči.

Dan knjige za decu proslavlja se na dan rođenja Hansa Kristijana Andersena, tvorca mnogih bajki i pesama koje su obeležile detinjstvo generacija dece širom planete.

Organizator Međunarodnog dana knjige za decu je Međunarodni komitet za knjige za mlade (IBBY – International Board on Books for Young People), neprofitna organizacija pri Unesku i Unicefu, osnovana 1953. godine u Švajcarskoj, čija je osnovna misija promovisanje kvalitetnih knjiga za decu.

 

Čitanje knjiga – zašto je važno?

Čitanje navodi čoveka na razmišljanje, a kada razmišljamo koristimo sinapse u mozgu, koje vremenom jačaju čineći nas “pametnijim”.
Čitanje pruža zdravu osnovu, na kojoj su deca na pravi način izložena jeziku, zvucima, idejama, a ponajviše pričama. Kroz priče deca uče o moralnim načelima, merilima, prihvatljivom ponašanju i strukturi našeg društva. Priče ih uče o životu i njihovi mladi umovi se hrane kroz čitanje.

Čitanje takođe može da obogati našu emocionalnu inteligenciju.
Tako deca kroz određene priče uče o emocijama i skali osećanja koja će iskusiti tokom života.
Neke veoma važne emocije mogu da se usvoje čitajući, kao što su prilagođavanje, optimizam i empatija.
Pri svakoj sledećoj fazi dečijeg razvoja sadržaj knjiga biće obimniji, razvijaće se, baš kao i način na koji čitate vašem detetu.
Kako dete sve više ovladava sposobnošću čitanja, tako sve više širi svet oko njega, kao i u njemu samom.
Čitanje je od vitalnog značaja za pojedinca ne samo zato što utiče na razvoj inteligencije, već i zato što podstiče maštu – čitanje je najmoćniji stvaralac mašte.

Kao što je Albert Ajnštajn jednom rekao, “Logika će vas odvesti od tačke A do tačke B. Mašta će vas odvesti bilo gde”.

Zbog čega je još važno da roditelji čitaju deci od malih nogu:

Na ovaj način se radi na prevenciji teškoća u čitanju.
Radnja knjige je tako u centru detetove pažnje i izvor je korisnog i uzbudljivog iskustva.
Proširuje se rečnik najmlađih i njihovo opšte znanje, jer to što pročitaju mogu da povežu sa onim što vide i čuju oko sebe.
Kada roditelji čitaju naglas, postaju uzor deci i prenose na njih ljubav prema knjizi.
Mališani se upoznaju sa književnim jezikom, koji se razlikuje od svakodnevnog, što je važno za obrazovanje.
Dok slušaju, deca maštaju o ljudima, mestima i situacijama koje nisu upoznali i doživeli.
Čitati treba onoliko dugo koliko deca žele da slušaju.
Ne treba ih prisiljavati na slušanje priče.
S vremenom deca razvijaju koncentraciju, pa se vreme slušanja priče samo po sebi produžava.
Čak i 15 minuta glasnog čitanja tokom dana doprineće celokupnom detetovom razvoju.

 

Izvor: Biblioteka Veljko Petrović