Pripreme za Božić počinju 40 dana pre 7. januara Božićnim postom koji predstavlja pročišćenje duha i tela. Od Božića do Bogojavljenja, ljudi se u Srbiji pozdravljaju rečima “Hristos se rodi”, a otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi”.
Božić je praznik cele porodice i zato se očekuje da ona tokom prazničnih dana bude na okupu, a prate ga brojni narodni običaji.
Sa Badnjakom, odnosno božićnim drvetom u kuću se unosi sreća, zdravlje i napredak. Uz drvo, daruje se i žito da bi naredna godina bila plodna.
Obavezno je i unošenje slame jer je to običaj još iz predhrišćanskog perioda i zato što se na taj način, prinosi žrtva duhu Hrista koji je i rođen na slami.
Na Božić se okuplja cela porodica. Domaćin i svi ukućani na Božić oblače najsvečanije odelo, odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Kod kuće se česnica okreće u smeru kretanja Sunca. Kao žrtva se najčešće prinosi prase, koje predstavlja nagradu ukućanima za četrdesetodnevni post.
Običaj nalaže da ukućani prvog gosta na Božić, položajnika, daruju poklonima i goste najbolje što mogu, jer on simbolizuje božanstvo. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: “Koliko varnica, toliko srećica, Koliko varnica toliko parica (novca) Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj”.
Osim Srpske pravoslavne crkve, Božić se po julijanskom kalendaru slavi i u ruskoj, gruzijskoj i makedonskoj crkvi, Jerusalimskoj patrijaršiji, a obeležavaju ga i Kopti.
