Međunarodni dan maternjeg jezika slavi i promoviše pravo na izučavanje i negovanje maternjeg jezika, a obeležavanje ovog dana vodi ka uvažavanju i poštovanju jezičke raznolikosti.

Generalna skupština UNESCO-a proglasila je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki jer su protestovali zato što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.

Od utorka, 21. do petka 24. februara, na Dečjem odeljenju Narodne biblioteke „Veljko Petrović“ planirana je realizacija osam radionica sa učenicima drugog i trećeg razreda OŠ „Sveti Sava“ povodom obeležavanja Dana maternjeg jezika.

Cilj ovih radionica je buđenje svesti kod dece o značaju maternjeg jezika, podsticanje čitanja, povezivanje biblioteke i škole, promocija rada i saradnje, poštovanje različitosti i razvijanje tolerancije.

Ma koliko je lepo razumeti i govoriti jezike svih naroda, pre svega treba znati i čuvati svoj jezik. Kada narod izgubi svoje reči i svoje pismo on prestaje da postoji.

Početna tačka su bile reči Stefana Nemanje:

“Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju.

Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša.

A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?

Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta.

Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio.

Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju reč svoga jezika.“

Deca su na praktičnim primerima postajala svesna činjenice da svakodnevno usvajaju reči iz stranih jezika, zapostavljajući one iz maternjeg, izbacujući ih iz upotrebe.

Koliko lepote u sebi nose dela naših književnika napisana najsavršenijim pismo na svetu, ćirilicom, na srpskom jeziku, predstavljeno im je kroz bajke i pesme Desanke Maksimović.

Dela ove autorke nisu slučajno odabrana, jer ove godine se obeležava 125 godina od njenog rođenja.

Na ovaj način deca su podsticana da čitaju, uče i stvaraju, svakodnevno na svom maternjem jeziku, te ga na taj način promovišu i sačuvaju za buduće naraštaje.

 

Izvor: biblioteka “Veljko Petrović”